Pandemija izazvana koronavirusom promijenila je naš svakodnevni život za 360 stepeni, pa tako je promjenila i život sportaša, njihovu rutinu treninga i prehrane. Brojna sportska takmičenja su obustavljena (Liga prvaka, Evropska liga, utrke Formule 1, svjetski skijaški kup, NBA i još brojna druga), a na kraju usprkos velikoj borbi i Olimpijske igre postale su žrtva ove pandemije. Svaki sportaš je svjestan da mu je za vrijeme izolacije forma pala obzirom da nije imao redovne treninge. Spotske sale i teretane bile su zatvorene, grupni treninzi nisu bili dopušteni. Do pada forme dolazi već nakon sedmicu dana bez vježbanja.

U tom razdoblju dolazi do gubitka mišićne mase, snage i izdržljivosti. Mnogi sportaši su pokušavali kondicione treninge raditi kod kuće ali smo svi svjesni činjenice da trening kod kuće ne može zamijeniti trening u sportskoj sali uz mentorstvo trenera. Sport, kao i sve drugo u našim životima mora proći određenu prilagodbu na novonastalu situaciju. Normalan život se mora nastaviti i s virusom moramo naučiti živjeti. Nakon duže pauze jako je važan način na koji se vraćamo aktivnom treningu. Važno je naglasiti da povratak u formu traje dvostruko više od pauze! Prije vraćanja forme nakon pauze i prije početka bilo kakvih ozbiljnijih treninga, najvažnije je napraviti kvalitetnu psiho-fizičku analizu i testiranje postojećeg stanja svakog sportaša.

Ukoliko se sa oprezom ne vratimo aktivnom treningu možemo nanijeti više štete nego koristi. Postoji nekoliko opsanosti ukoliko se sportaši prebrzo pokušaju vratiti u staru formu. Sportaši i treneri su svjesni da dugo vremena nisu pratili plan treninga i sada žele da se u što kraćem vremenu vrate u formu i spreme se za nova takmičenja i utakmice. Zbog pritiska da su u zaostatku sa vremenom sportaši i treneri ubrzavaju program treninga i ne uključuju dovoljno vremena za oporavak. Jedna od mogućih posljedica prevelikog treninga je sindrom pretreniranosti Sindrom pretreniranosti je stanje dugotrajnog umora i pada sportskih sposobnosti uzrokovano pretjeranim treningom bez odgovarajuće faze odmora i oporavka. Izraz „sindrom“ naglašava činjenicu da pretjerano treniranje nije jedini uzrok ovog stanja. Svi drugi životni stresori mogu pridonijeti slomu adaptacije organizma na fizičko opterećenje treninga. Trenutna situacija sa koronavirusom je veliki stresor za mnoge i to trebamo imati na umu. Glavni simptomi sindroma pretreniranosti uključuju pad sportskih sposobnosti, umor i promjene raspoloženja, nedostatak entuzijazma za vježbanjem, poremećaje spavanja, previsoka frekvencija srčanih otkucaja u mirovanju, sportske povrede, kontinuirana bol, depresija, povlačenje u sebe, nesigurnost, niska motivacija i prestanak uživanja u sportu, pad koncentracije, mentalni zamor, zbunjenost, loše rješavanje problema.

Drugi veliki problem naglom povratku aktivnog treniranja je velika mogućnost povreda. Važno je imati na umu da u početku sportaši trebaju raditi treninge s manjim intenzitetom i da treba smanjiti broj vježbi po mišićnim skupinama. Takav način rada izrazito je bitan kako bi se tijelo vratilo u formu sa što manje trauma (ozljeda tetiva, mišića, ligamenata i kralježnice). Kako sportaš bude dizao formu tako treba početi pojačavati intenzitet treninga. Ukoliko sportaš nakon pauze počne pretjerivati s opterećenjem i intenzitetom treninga to može dovesti do povrede a to znači da će se opet naći u stanju bez vježbanja i ponovnog gubitka forme. Potrebno je vrijeme kako bi se vratili u formu u kojoj je sportaš bio prije pauze. Posebnu pozornost treba obratiti na to kako tijelo sportaša reagira na treninge i treninge prilagoditi prema povratnim informacijama tijela.

Jedna od stvari koja može pomoći vraćanju u formu su takmičenja ili utakmice. Polako treba početi planirati turnire uz poštivanje svih preporučenih mjera zaštite od koronavirusa. Najvažnije za podizanje forme je motiv, a to je takmičenje. Kad sportaši znaju da im dolazi važan turnir za bolji plasman oni jače treniraju da bi ostvarili pobjedu sa što boljim rezultatom i što boljom izvedbom. Sportaši imaju pobjednički mentalitet i uz motivirane trenere se relativno brzo unutar par mjeseci mogu vratiti u formu. Iako mnogi sportaši i treneri sada žure da se vrate u formu i nadoknade izgubljeno vrijeme treba napomenuti da su ovu pauzu u aktivnom treningu imali svi sportaši i svi sportski klubovi. Stoga je jasno da svi klubovi ponovno kreću od nule, svi su u istoj situaciji i nema potrebe za dodatnom panikom i preforsiranjem sportaša. Vraćanje u formu treba biti postepeno.

Jovana Hadžić, magistar psihologije
E-mail: sport_um@yahoo.com
Facebook: sportUm
Instagram: sport_um