U rubrici “Stručni kutak” sportski novinari iz naše države pišu analize o bh. fudbalu. Zanimljiv tekst o veteranima u domaćem fudbalu, te stanju u Premijer ligi BiH nakon jesenjeg dijela sezone piše Almir Šećkanović, šef Super deska u medijskoj grupaciji Oslobođenje. On je ranije radio na televiziji Al Jazeera Balkans. Autor je knjige „100 godina Slobode“, koja govori o prvom stoljeću kluba sa Tušnja. Rubriku “Stručni kutak” Sindikat profesionalnih fudbalera u BiH realizuje s ciljem osnaživanja medijskih kapaciteta prilikom praćenja domaćeg fudbala.

PIŠE: Almir Šećkanović

Lijepo je izbliza pratiti kako Mersudin Ahmetović postaje ikona navijača i simpatizera Fudbalskog kluba Sarajevo. Golovi, asistencije i lijepo ponašanje stavili su ovog fudbalera iz Kalesije u ravan legendi iz prošlosti koje su ispisale historiju velikana sa Koševa. Merso je vikendom glavna tema, a njegovi golovi potakli su na kreativnost skoro sve generacije bordo navijača. Nakon dugo godina ponovo su se za jednog fudbalera Sarajeva pojavile Facebook fotografije sa pitanjem: Čime se bavite? I Mersudinovim likom iznad kojeg u oblačiću piše: Ponižavanjem. Ljubav prema Mersudinu ide do te mjera da je moj prijatelj, inače rođen kao navijač Sarajeva, počeo širiti ideju o otvaranju granapa na čijim će ulaznim vratima pisati: Mersudinu Ahmetoviću sve džaba! Pored nadimaka Merso ili Ahmet ovaj fudbaler je među navijačima probudio dodatnu kreativnost. U tu igru nadimaka uključili su se skoro svi moji prijatelji, a definitivno najorginalniji glasi – Ljubičica. Treći primjer dolazi iz najbližeg okruženja. Pitam suprugu, navijačicu Sarajeva po genetici, šta želi kao rođendanski poklon, a ona iz pika odgovara: Dres Sarajeva sa brojem devet. Potpisan.

Mersudin Ahmetović je samo jedan od igrača koji su obilježili jesen 2019. godine. Vjerujem da se slične priče mogu naći i na Grbavici, gdje je Semir Štilić sa nekoliko maestralnih poteza zadivio fudbalsku Bosnu i Hercegovinu. Slabiji rezultati ekipa nisu spriječili Samira Bekrića i Nermina Jamaka da pokažu raskošni talenat, a Stojan Vranješ je navijačima Borca podario obilje jesenje radosti. Uživali su i navijači Radnika u divnim potezima Velibora Đurića, a Rođeni su slavili Nusmira Fajića. Ove jeseni je skoro svaki klub imao barem jednog igrača u čiju čast su pisane pjesme.

A šta je zajedničko svim nabrojanim fudbalerima? Jednostavan, ali pomalo tužan odgovor: godine! Naime, svi nabrojani fudbaleri su stariji od trideset godina. U fudbalskom svijetu to znači da su ušli u doba kada ih se može smatrati veteranima.

Pravo pitanje je zašto su veterani najbolji u domaćoj ligi? Neko će reći da im pomaže intenacionalno iskustvo. Drugi će biti ironični pa će odgovoriti da su veterani suviše dugo u ovoj ligi pa su bolje od ostalih naučili kontrolisati loptu po neravnim terenima. Treći će otići u prošlosti i zaključiti kako su oni fudbalski zanat učili od majstora kakvih više nema u omladinskim školama. Moj odgovor na postavljeno pitanje obično glasi: problem je u glavi. Razliku u kvaliteti veterana i mladih igrača pravi lična ambicija. Naime, skoro svi nabrojani fudbaleri, od Ahmetovića do Đurića, su glavom u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. S druge strane, skoro svaki mladi igrač, bez obzira da li dolazio iz Slobode ili Željezničara, mašta o odlasku iz zemlje u kojoj trenutno igra. Ta mašta u konačnici ugrožava i njegovu fudbalsku koncentraciju, pa skoro svake godine svjedočimo brzom bljesku i još bržem gašenju mladih fudbalera. Neko će reći da su svakoj ekipi potrebni sportski psiholozi, te da bi njihov posao bio da osnaže um dječaka koji iz omladinskih škola prelaze u prvi tim. Možda je to i tačno, ali ipak bih priču vratio u porodicu. Nerazumna očekivanja roditelja, te lopovska igra menadžera sa mladim fudbalerima, stvaraju pritisak koji čovjek sa malim brojem godina teško podnosi. I upravo tu je razlika. Mersudin Ahmetović želi igrati za Sarajevo. Njegov kolega Armin Hodžić, dječak talentovan do granica savršenstva, želi čim prije napustiti svoju Slobodu.

U zaključku bih volio istaći da tim sastavljen od veterana, koliko god oni bili najbolji, ne bi dominirao Premijer ligom BiH. Dominirao bi onaj sa najviše balansa između iskusnih i mladih fudbalera, te sa najviše talenta. Ove jeseni najveći sklad između svega nabrojanog imala je ekipa Sarajeva. Uz brojne probleme, dva poraza u derbijima, tim sa Koševa je osvojio prvo mjesto. Tek na momente su ličili na prošlogodišnju šampionsku ekipu, ali i pored toga, tabela pokazuje da su bili najbolji. Željezničar i Borac su osvježenje lige, no ne treba zaboraviti da su i obje ekipe gubile male utakmice, one na kojima se osvaja titula. Željo je u zadnjem jesenjem kolu izgubio od Veleža, a Borac je morao dobiti nikada lošiju Slobodu na njenom Tušnju ukoliko pretenduje na titulu prvaka.

Začelje je uvijek zanimljivije. Zvijezda 09, Mladost, Sloboda i Čelik su ekipe koje mogu ispasti iz lige. Ukoliko posmatramo jesenju igru onda su Zvijezda i Mladost favoriti za odlazak u drugi rang takmičenja. Ukoliko, pak, posmatramo ustrojstvo kluba, finansijske probleme i nemoć u strukturama Fudbalskog saveza BiH onda je izvijesno da su Čelik i Sloboda glavni kandidati za federalnu ligu. Šta će se desiti otkrit će prve utakmice na proljeće.

Iako će lopta mirovati do februara 2020. godine jasno je da će priča o Premijer ligi BiH biti prisutna u brojnim kafićima u skoro svim gradovima Bosne i Hercegovine. I na to trebamo biti ponosni, jer ne postoji nekvalitetnija liga u Evropi o kojoj se više priča među rajom.