U rubrici “Stručni kutak” sportski novinari iz naše države pišu analize o bh. fudbalu. Zanimljiv tekst o problematici trajanja registracionog perioda u našoj državi, kada je u pitanju fudbal, piše, urednik u dnevnom listu Oslobođenje i novinar magazina Dani, Jasmin Tajić. Rubriku “Stručni kutak” Sindikat profesionalnih fudbalera u BiH realizuje s ciljem osnaživanja medijskih kapaciteta prilikom praćenja domaćeg fudbala.

PIŠE: Jasmin Tajić

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj prelazni rok traje vjerovatno najkraće u cijelom svijetu. Primjera radi uoči ove sezone u našoj zemlji prelazni rok je trajao mjesec i devet dana (10. juni i 19. juli), a u ligama petice, prije svega, traje mnogo duže. U Italiji je trajo od 1. jula do 2. septembra, a u Engleskoj od 17. maja do 19. augusta. U Francuskoj, Njemačkoj i Španiji prelazni rok je trajao od 1. jula do 2. septembra. U Škotskoj traje od 9. juna do 1. septembra, a u Turskoj i Danskoj od 11. juna do 1. septembra. U Bugarskoj i Rumuniji od 16. juna do 8. septembra, a u Rusiji od 17. juna do 6. septembra. Duži prelazni rok od BiH imaju i Kenija i Uganda, u kojima predsezonski prelazni rok traje od 1. decembra do 31. januara. Dakle, u principu dva mjeseca je neka najmanja kvota trajanja, a i obično, osim u Engleskoj, prelazni rok traje i nakon što prvenstvo počne. U BiH je prelazni rok zatvoren prije početka takmičenja, ali nažalost takmičenje u našoj zemlji počinje vrlo brzo nakon završetka prethodnog, pa su klubovi ograničeni u mogućnosti da procijene igrače, ali su i ograničeni na to da dovedu igrače koji nisu imali ugovor u posljednjih 12 mjeseci, nakon što šampionat počne. Ruku na srce, ako je neko bez ugovora 12 mjeseci, kako očekivati da bude pojačanje.

S obzirom na to da je u ostalim zemljama prelazni rok otvoren mnogo duže jasno je da klubovi mogu ostati bez najboljih igrača, nakon početka sezone. Ono što je još veći problem za bh. klubove, jeste da većinom igrači nemaju ugovore i da klubove napuštaju, nakon isteka ugovora, a u toku trajanja ugovora rijetko ko je spreman da plati odštetu za njih. Naši igrači su većinom u bh. ligi precijenjeni, a rijetko koji ostvari transfer u najjači rang bilo koje zemlje.

Primjera radi, Miroslav Stevanović i Haris Duljević su nakon sezone 2016/17. bili najbolji igrači Premijer lige BiH, ali su i jedan i drugi otišli u druge lige, isto kao i tada prvi napadač Željezničara Ivan Lendrić.

Kako je smanjen broj stranaca na mečevima Premijer lige BiH (samo četiri mogu biti u zapisniku za jedan meč), tako je i dovođenje igrača gotovo stopostotno ograničeno na prelazni rok od 10. juna do 19. jula. Tako da kada se zatvori prelazni rok, klubovima ne preostaje ništa nego da igraju sa do pomenutog datuma oformljenim kadrom ili da dovode istrošene bh. fudbalere, koji se prije toga nisu naigrali  po Evropi i upitne su fizičke spreme, kao i upitnog zdravstvenog stanja.
Klubovi, koji su takvi kakvi jesu, slabo organizovani, moraju imati razumijevanje iz krovne kuće bh. fudbala.

Dakle, ukoliko prelazni rok traje 40-ak dana manje nego u ostalim zemljama, jasno je da imamo problem, koji je u ovom trenutku teško rješiv. Nije realno očekivati da Nogometni/fudbalski savez BiH promijeni odluku o prelaznom roku, kao što je s druge strane realno da će klubovi nastaviti da šute i da se ne bune prije početka i u toku prelaznog roka. No, nakon kraja prelaznog roka i početka sezone počet će sipati drvlje i kamenje na N/FSBiH. Dakle, u ovom trenutku nama svima, ponajviše klubovima u BiH, treba akcija, a ne reakcije. Međutim, običaj je da ljudi u našoj zemlji bave posljedicama, a ne uzrocima.

U ovom trenutku – jedno je sigurno, da se već sada mora razmišljati o narednom ljetnom prelaznom roku i kako ga urediti na drugačiji način, te kako omogućiti klubovima normalniji i pristupačniji način sklapanja ekipa za sezonu pred njima.