U rubrici “Stručni kutak” sportski novinari iz naše države pišu analize o bh. fudbalu. Korona virus zaustavio je gotovo sve normalne životne tokove, pa tako i sport. Koliku će zapravo štetu pretrpjeti bh. klubovi analizira Hajrudin Prolić, urednik portala Sport Centar.

PIŠE: Hajrudin Prolić

Ništa više neće biti isto. Svijet koji poznajemo raspada se pred našim očima, pandemija korona virusa uzdrmala je planetu na način koji nije zabilježen u modernoj historiji.

Vodi se bitka za ljudske živote i zdravlje mnogih. Već sad kristalno je jasno da će patiti i ekonomija u skoro svakom kutku planete. Zaustavljene su djelatnosti u brojnim oblastima, zatvoreni hoteli i aerodromi, kompanije šalju radnike na prinudne odmore. Neke kompanije šalju radnike i na ulice…

Stao je i fudbal. Zaustavljen je ogromni kotač treće industrije svijeta (po novcu koji se obrće, odmah iza nafte i tržišta dijamanata), što sigurno neće proći bez dramatičnih posljedica.

Pogotovo se to odnosi na najbogatije lige. Samo će engleski Premiership, ukoliko se ne odigra ostatak sezone, izgubiti oko tri milijarde eura. Takav udarac teško bi podnijela kompletna svjetska privreda, a kamoli tek nogomet.

Samo jedna utakmica u najvišem razredu engleskog klupskog fudbala na televizijskom tržištu vrijedi oko 20 miliona eura (kada se saberu svi prenosi, u zemlji i inozemstvu). Stoga je donekle i razumljiva gorljiva želja čelnika engleskog fudbalskog saveza (FA) da privredu prvenstvo kraju barem susretima bez gledalaca, i pored toga što još uvijek bitka s virusom ne jenjava. Cilj je ublažiti pad, smanjiti troškove, spasiti šta se može.

Kada je izdavala upute nacionalnim savezima putem video-konferencija, dojam je da se i UEFA ravnala prema najimućnijim ligama i savjetovala da se sezona odigra do kraja, makar u strogo kontrolisanim uvjetima.

Međutim, kristalno je jasno da nisu sve lige u istom loncu i da, samim tim, gubici neće biti isti. Pogotovo ako se stvari sagledaju iz vizure klubova. Naprimjer, ultra-bogati engleski klubovi više od 50 posto budžeta pune novcem od unosnih ugovora o prodaji TV prava.

U drugim ligama procenat nije ni izbliza toliki. Belgijanci su upravo na vagu stavili šta gube, a šta dobijaju eventualnim nastavkom sezone. I zaključili prvenstvo, a proglasili Club Brugge prvakom. Shvatili su da je, barem u njihovom slučaju, skuplja pita nego tepsija. Odnosno, troškovi klubova i saveza bili bi veći u slučaju nastavka sezone nakon višemjesečne pauze, nego da sad jednostavno presjeku agoniju i proglase kraj. Ruku na srce, u Belgiji je bilo jednostavnije donijeti takvu odluku, s obzirom na to da klubovima pripada zagarantovan novac od TV prava, te je njihova likvidnost koliko-toliko osigurana.

Među prvenstvima u kojima ekipe neće trpiti masivne gubitke poput onih u najmoćnijim evropskim državama svakako je i Premijer liga BiH. Klubovi u elitnom rangu bh. nogometa ni deset posto budžeta ne mogu napuniti sredstvima od TV broadcastera i prodaje ulaznica.

Nekima čak organizacija utakmice predstavlja veći trošak nego zaradu, jer prodajom karata ne mogu namiriti razliku, kako je nedavno u izjavi za portal SCsport.ba kazao Elmir Šećerbegović, predsjednik tuzlanske Slobode.

Istina, u klubovima poput Veleža i Željezničara drugačija je situacija i pristojan profit od domaćih mečeva, ali kod većine ostalih premijerligaša situacija je dijametralno suprotna.

Po toj analogiji, klubovi u BiH ne bi trebali imati problema poput onih s kojima se bore kolektivi u zapadnoj Evropi i koji su zbog višemilionskih gubitaka primorani na rezanje plata fudbalerima i ostalih uposlenika.

Ali, naravno da stvari ne treba posmatrati jednostrano, jer je već sada izvjesno da će i bh. klubovi imati poteškoće uzrokovane iznenadnim otkazivanjem nekih sponzorskih ugovora i uskraćivanjem dosad redovne podrške gradskih i općinskih vlasti. Mnoge kompanije će gledati kako da saniraju štetu unutar vlastitih pogona, a lokalne zajednice preusmjeravati sredstva, potpuno opravdano, u borbu protiv pandemije.

Klubovi će patiti, to je sasvim jasno, ali oni sa precizno definisanim budžetom i kvalitetnom organizacijom ipak ne bi trebali imati većih poteškoća da osiguraju nogometašima primanja do kraja sezone. Čelnik Tuzla Cityja Azmir Husić tako je već izašao u javnost s konstatacijom da u ovom klubu zasad neće biti smanjivanja plata. Slično su poručili i iz FK Sarajevo u izjavi za Klix, navodeći kako će uredno ispoštovati ugovore fudbalera.

Naravno da tako ipak neće biti u svakoj sredini, s obzirom da ima i klubova koji nisu ni dosad ispunjavali obaveze prema igračima tačno na vrijeme. I naravno da će mnogi biti primorani na mjere štednje.

Međutim, stoga bi i fudbaleri trebali znati da nijedan klub ne može jednostrano donositi odluke o rezanju primanja. Barem ne kod nas, ali i u većini drugih evropskih zemalja. Ugovori igrača u BiH podliježu Zakonu o radu. I tu je kraj svake priče. Ko ne ispunjava stavke iz ugovora, krši Zakon.

Čak ni FIFA, koja je preporučila da ugovori u slučaju nastavka takmičenja vrijede do završetka sezone (kad god da se to desi), nije meritorna po ovom pitanju. Sve je, zapravo, stvar dogovora samih igrača i klubova.

„FIFA je u teškoj poziciji jer bi trebala voditi računa o 211 nacionalnih saveza od kojih svaki ima vlastiti pristup rješavanja problema s ugovorima i djeluje u različitim zakonskim okvirima“, ističe Dan Lowen, pravni ekspert iz Londona za oblast sportskih ugovora.

Svaka liga za sebe, dakle. Bez obzira ne preporuke međunarodnih federacija. No, barem su u slučaju Premijer lige BiH stvari potpuno jasne. Ukoliko je nogometaš saglasan sa manjim primanjima, sve je čisto. Kao i u slučaju eventualnog „štiklanja“ ugovora na dodatnih nekoliko mjeseci.

Teška vremena koja dolaze zahtjevat će ipak odgovornost svih u ovoj priči. Senzibilitet bi stoga trebali iskazati i fudbaleri, imajući u vidu da ni klubovima neće biti lako. Tvrdoglavo insistiranje malo kome će pomoći da dobije baš sve što želi.

U ovom kontekstu, priča Žiline, trofejnog slovačkog tima, može biti dobra lekcija. Fudbaleri nisu pristali na manje plate, klub je zatim jednostavno proglasio bankrot. Na kraju niko nije dobio ništa.